22. 11. 2013.

Dozvolite da vam mensplejnujemo ili Sa'ću ja da ti kažem


Mensplejnovanje, odnosno mansplaining, predstavlja snishodljivo objašnjavanje uz pretpostavku da osoba kojoj se objašnjava nikako ne bi mogla da zna bilo šta o pojmu koji se objašnjava. Kako samo ime nagoveštava, termin najčešće označava objašnjavanje koje muškarci nude ženama. Pojavu je najbolje opisala, iako je nije ona imenovala, Rebeka Solnit u tekstu Muškarci koji objašnjavaju stvari. U tekstu ona opisuje razgovor sa jednim muškarcem, u opuštenoj atmosferi, na zabavi. Trebalo bi naglasiti da je Rebeka Solnit književnica, autorka više knjiga u kojima se bavi raznim temama, od politike preko životne sredine do umetnosti. Njen sagovornik je, kako nam ona kaže "impozantan muškarac koji je zaradio brdo para baveći se advertajzingom ili nečim sličnim."

Razgovor je otpočeo muškarac pitanjem I, čujem da ste napisali par knjiga? da bi nakon njene konstatacije da je u stvari napisala nekoliko knjiga, on upitao o čemu su. Kada je Rebeka Solnit krenula da priča o temi svoje poslednje knjige (u tom trenutku) - Edvard Majbridž i industrijalizacija svakodnevnog života, na sam pomen Majbridža muškarac se ubacuje i kreće da priča o značajnoj knjizi koja je baš te godine izašla na istu temu. Iako je domaćica zabave nekoliko puta pokušala da se ubaci u razgovor i muškarcu ukaže na to da on govori o knjizi svoje sagovornice, muškarac nije odustajao. Bio je ubeđen da on sigurno bolje zna - i to je mensplejning. To nije jednostavno objašnjavanje, niti pak jednostavna ubeđenost da on zna bolje od vas - to je apsolutno neuvažavanje sagovornice do te mere da je neće ni saslušati niti joj dozvoliti da odgovori.

Najgora vrsta mensplejninga je ona koja se tiče svakodnevnog života - sada ćemo vam (ženama) mi (muškarci) objasniti zašto neka pojava nije seksistička i ne treba da vam smeta. Ništa gore od toga. Muškarci koji tvrde da bolje poznaju ženska životna iskustva od samih žena koje ih svakodnevno žive. Ali i ništa češće od toga.

Mensplejning nije nužno vezan za rod, može biti vezan i za rasu, klasu, seksualnu orijentaciju itd.

~ ~ ~ 

Prošle nedelje je Lilly Allen objavila spot za pesmu Hard out here. Nesumnjivo inspirisana (između ostalog i) 'slučajem' Miley Cyrus i Robina Thicka, Lilly Allen pokušava da ukaže na seksizam sveprisutan u muzičkoj industriji. Kažem pokušava, jer, i pored svih kvaliteta koje pesma nesumnjivo ima, ima i jedan ogroman problem - rasizam i seksizam spram žena obojene kože [napomena o ovom terminu kao dodatak na kraju teksta].


Na ovaj problem su ukazale feministkinje obojene kože, nakon što su bele feministkinje ushićeno proglasile ovu pesmu novom feminističkom himnom i definitivnim odgovorom na seksizam muzičke industrije. Na sajtu blackfeminists.org mogli ste da pročitate:
Lilly Allen je pop zvezda koja peva o tome kako je "teško u svetu za kučku" - u hip-hop spotu? Zašto se nije držala sopstvenog žanra i govorila o seksizmu u pop kulturi? Verovatno jer boluje od istog virusa od koga boluju mnogi već jako dugo, gde bele žene jednostavno moraju da koriste tela žena obojene kože kao rekvizite. Gwen Stefani, Iggy Azalea, Miley Cyrus, lista je prilično dugačka. 
Autorka bloga battymamzelle.blogspot.com piše:
Mnogo toga mi smeta u spotu, konkretno korišćenje crnih žena kao rekvizita. Vidimo Lilly Allen, belu (pretpostavljamo feministkinju) ženu, koja nam govori o svojoj samostalnosti, seksualnoj slobodi i vrednosti, dok u isto vreme ismeva sve to kod crnih žena.
Reči pesme su o odbacivanju objektifikacije pa ipak, eto nje kako objektifikuje žene obojene kože. Nije mi promaklo da u spotu Lilly Allen i dve bele plesačice uvek nose mnogo više odeće nego plesačice obojene kože.
Nisu samo feministkinje obojene kože primetile problem. Laci Green detaljno analizira spot, navodeći dobro i loše i zaključuje:
Ukoliko u analizu uključima seksizam I rasizam (a ne samo seksizam) spot ne može da prođe kao uspešna satira. Uspešna satira bi uključila sve žene. Bila bi preterana i očigledna. Morala bi da se razlikuje od onoga što kritikuje (što se mene tiče ovo je najbitnija komponenta uspešne satire). Ali to ovde nije slučaj. Umesto toga dobijamo jaku "girl power" poruku od Lilly ali i osećaj objektifikacije crnih žena koje plešu oko nje... a to je nešto što stalno viđamo. Umesto da odbacuje dominantne narative o telima crnih žena, spot ih ponavlja i učvršćuje. 
Evo još nekoliko tekstova na temu rasizma u spotu Lilly Allen - Lily Allen says her video for Hard Out Here isn't to do with race. She is wrong; Hard Out Here for a White Feminist; Feminism / Racism in the Lily Allen comeback video "Hard Out Here".

Ali sada će feministkinjama obojene kože, i svima koje kritikuju spot Lilly Allen, e-novine da objasne neke stvari:
Teško je pojmiti da neko nije razumeo eksplicitno ironični video i tekst pesme "Hard Out Here" Lily Allen, objavljene prošle nedelje. Vrlo brzo se povela polemika u vezi s rasizmom, seksizmom i ostalim pošastima. Previdelo se, međutim, da je i Lily, valjda znajući s kim može imati posla, zaključila pesmu stihom "If you can't detect the sarcasm, you've misunderstood". Srećom, ima onih koji nisu morali da čekaju poslednji stih ove, kako ju je neko lepo nazvao, pop-satire, a naši čitaoci sigurno su među njima. Go, Lily!

<sarcasm>
Eh, sada nam je svima lakše kada su e-novine ovako lepo mensplejnovale objasnile stvari.
</sarcasm>

Očekivana reakcija e-novina
E-novine se ne trude da objasne ni jednu primedbu koja je upućena na spot Lilly Allen. Oni su jednostavno odlučili da je spot super, da tu nema seksizma i rasizma i samo će to objaviti. Jer oni znaju bolje od žena koje svakodnevno trpe rasizam i seksizam. Seksizam koji trpi žena obojene kože nije isti kao i seksizam koji trpi bela žena; seksizam koji trpi bogata žena žestoko se razlikuje od seksizma koji trpi siromašna žena; seksizam spram heteroseksualne žene nije isti kao i onaj koji će trpeti lezbejka; možemo ovako u nedogled.

Teorija intersekcionalnosti može poslužiti kako bi se izbegla zamka u koju je upala Lilly Allen i u koju iznova rado skaču e-novine. Međutim, možda je previše očekivati da neko ko ne želi čak ni da sasluša osobe o čijem iskustvu piše/komentariše, nauči nešto novo.

~ ~ ~

Termin žene obojene kože, na engleskom Women of Color (WoC) koristi se od 1977 godine. Te godine održana je u Hjustonu Nacionalna konferencija žena. Na toj konferenciji je postalo jasno da bele žene dominiraju feminizmom, da su problemi belih žena u prvom planu, dok su sve ostale žene skrajnute. Crne feministkinje su spremile svoj plan akcije, međutim njima su želele da se pridruže i žene pripadnice manjina, pa je trebalo pronaći termin koji će obuhvatiti sve žene bez oslanjanja na diskurs "manjina i većina". Izabran je termin žene obojene kože. Malo više o tome:


Nema komentara:

Objavi komentar

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...